One Love, one heart

"Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti."


07.10.2020.

Ljudi i neljudi

Postoje ljudi koji nas povrijede i slome na tako brutalan način, a onda priznaju svoju okrutnost, traže oprost, kaju se, žele da nam nadomjeste ljubavlju, pažnjom i osuđuju sami svoj čin, jer im se učinjena bol vratila, guši ih, kida ih iznutra, a praznina zbog gubitka osobe koja ih iskreno voljela postala nepodnošljiva i žele nas ponovo pored sebe, u svom zagrljaju, da nas čuvaju od njih samih i njima sličnih. Sa druge strane, postoje i oni koji nas isto tako povrijede i sasvim normalno žive sa tim. A pored toga će i hladno konstatovati da nas nisu oni povrijedili, već da smo povrijedili sami sebe pustivši baš njih u naše živote. Nisam okrutna, ali zbog takvih poželim biti...

07.10.2020.

Prazne duše

Reče mi draga osoba: "Kriza je dobrih ljudi", nakon što sam kazala, kako mi fali dobrih ljudi oko mene. Ja bih još dodala na to, da je kriza vjere u dušama, koje se skrivene u tijelima bore za opstanak, preživljavaju, gladuju u sitim tijelima, nemire svoje kroz naše snove realizuju, sklupčane u nama tuguju, dok se tuga reflektuje kroz naše oči, bez sjaja i kapaka teških kao olovo. Kriza je svega što dušu oplemenjuje.

02.06.2016.

Kad duša zbori

Osjeti insan kroz određene periode života klonulost i nemoć. Osjeti umor duše. Tijelo ga vješto prikriva. Tragati za lijekom, prirodna je potreba čovjeka, odustati od sebe, kukavičluk. Suprotno tome, odustati od onih, koji ti dušu umaraju, hrabrost je i borba za makar malo, dunjalučkog, mira i spokoja. I onda opet ona ista pitanja. Ima li rahatluka na dunjaluku? Postoje li ljudi, koji će nam pomoći, bezuvjetno, da pronađemo komad našeg plavog neba? Zašto nam sreća uvijek dođe polovična, rijetko kada cijela? Tražimo li na krivim mjestma ili su ovdje sva mjesta kriva?

02.06.2016.

O ljubavi


Dozvolit' ću ti

Osim ono

Što nam od Gospodara

Dozvoljeno nije.


Pustit' ću te

Suviše blizu

Pokazat' ću ti

Sve moje slabosti

Jer samo ti

U mojim slabostima

Prepoznaješ ljubav.

Samo ih ti

Pretvaraš u sabur

Ojačavaš vjerom.


Reći ću ti

Da te čekam

Da čeznem

Da te volim

Jer šta je ljubav

Ako se ne izgovara

I ako se šuti.

Prepoznah te u ljubavi

A ljubav prepoznah u tebi.

02.06.2016.

Milostivi

Utočište si moje

Kada oluje naiđu

Kad kišne kapi

Tragove tuge ostavljaju

Na srcu i duši

Nemirnoj.

Nijedna tuga ne traja dugo

Jer spoznaja o Tebi

Jaka je.

Vjerovanje Tebi

Oslonac na Tebe

Dušu umiruje

Oluje stišava

Zaustavlja kiše

Milostivi

Izgovaram tiho

Najtiše

"Oprosti mi."

02.06.2016.

Dunjalučko breme

Ostao je taj osjećaj u meni.

Svjež

Kao da je jučer bilo.

Izgleda

Nosit’ ću ga još dugo

Možda zauvijek.

Dunjalučki zauvijek.

onda će doći Dan

Kada ću moći da odložim sve

Osjećaje, takve.

Natovarene

Na pleća nejaka

Ali naizgled samo.

Dan kada će svako doći po svoje

Makar to bilo kao ono

Zrno gorušice

Dunjalučki beznačajno.

Njemu, Uzvišenom, beznačajno nije.

Voli On roba svoga.

Nejakoga.

16.03.2016.

يا حبيبي

Voljeni

Ja ne znam kako bih

Ako morala bih

Dalje, sama, bez tebe.

I ne znam kako bih srcu

Objasnila

Da kucati mora

Kad znam da vrisnulo bi

Bol.

Kroz sve damare

Prošikljala bi tuga

Ja pala bih

Neutješna

Bez snage i želje

Da ponovo gledam

Dunjaluk

Tu pustinju bez tebe.

Moja želja najveća si

Moj smiraj

Moj uzdah.

Vapaj mi se dušom prolama

Za tobom

Srce praznina obuzme

Kad nisi kraj mene.

Voljeni U ime Jedinog volim te.

17.04.2015.

Podsjećanje

Teško tebi, dušo, nemarna. Pomisliš li na svoj edžel, ponekad. Pomisliš li na azab kaburski ili si toliko okorjela u svome nefsu, da se toga sjetiš samo onda kada osjetiš bol u tijelu, pa te strah od smrti na tren otrijezni.

Pomisliš li na Dan kada niko ni o kome neće misliti, osim o samome sebi. Kada će se sva tvoja djela, skupljena u jednu knjigu, pokazati, čak i ona koja su odavno tvojim zaboravom prekrivena. Znaj, da Jedan sve pamti. Znaj, da Jednom, ni najmanje, tebi beznačajno, djelo,  ne može umaći, jer se pomno bilježi svaki treptaj tvoga oka.

Pomisli ponekad dušo na dom kojemu ćeš se vratiti. Niko neće ostati u ovoj tuđini. Pomisli kako ćeš urediti svoj  Vječni dom, kao što uređuješ prolazni, pridavajući pažnju detaljima. 

16.03.2015.

I WANT TO GO BACK

Da bar nisam krenula. Ali, da li sam mogla učiniti nešto, ako je to bio čas, kaderski. Da li sam mogla predvidjeti samoću, hladnoću, i u meni, i oko mene, ako su na početku duvali topliji vjetrovi. Ne. Nije to bio jugo. Poznajem miris juga. Zašto onda nisam ostala. Jesam li se možda plašila da će život opet donijeti neke olujne dane, bure i mrazeve, pa sam se sklonila, s namjerom da se oporavim, od dunjaluka. Nisam se oporavila. Nisam našla zaklon od dunjaluka, niti od najvećeg neprijatelja Njegovih robova. Nisam našla mir i spokoj, već noći koje su mi postale dani i dane koji su mi zamijenili noći. I čežnju, nepodnošljivu.

16.03.2015.

GDJE JE SRCE, TU JE DOM

Tamo, preko okeana, moje je proljeće.

Na tlu mojih predaka, onih, što spoznaše Istinu

I posvjedočiše, da On je Jedini i da rob i poslanik

Njegov, Muhamed je.

Tamo,  gdje su zime žestoke, duge

Ali najtoplije.

Tamo, gdje su jeseni kišovite, ali obojene

Najljepšim bojama prirode.

Gdje su ljeta vrela, ali vode svježe i pitke.

Tamo, gdje ezani, razliježu se

nošeni povjetarcem, mirisnim.

Gdje se kahva pije sjedeći, a ne trčeći.

Tamo, gdje ljubav je, tamo je dio mene.

16.03.2015.

ŠUTNJA

Gdje su se skrile riječi u meni?

Jesu li se uplašene, nastanile

u one predjele duše, jedine, sigurne,

nastale na ožiljcima…

Jesu li zarobljene, u meni, zarobljenoj.

Da li strahuju od tuđih pakosti,

nesposobnosti,

da prepoznaju “ono nešto” u njima

ili mudruju i čekaju,

pogodne trenutke, dane, godine…

Uvijek sam imala mnogo toga za reći,

a uporno sam ćutala.

Čuvala riječi za one, koji ih mogu prepoznati,

osjetiti, ponuditi iste…

Takvih je bilo malo

Jedva njih nekoliko.

A riječi u meni još uvijek izlaz traže,

Slobodu,

Nekoga da ih prepozna.

Nekoga ko poznaje smisao,

Ko zna da prodre u suštinu.
18.10.2014.

Sve što je na Zemlji prolazno je /55:26/

Kad osvrnem se iza sebe
Vidim, mnogo, krvlju
Natopljenih staza.
Ne onom krvlju
Kojom tijela krvare
Već onom
Koja teče iz rana na duši.
Znam ja da insanski je to
Da dunjalučki je to
Znam i da proći će
Kao što ću proći i ja, i ti.
Kao što smo i mi prošli.
Brine me jedno.
Kako ukrotiti dušu
Kako je naučiti
Da uzalud je tragati za ljubavlju
Jer krvavu dušu niko ne voli.
Izumrli su oni
Koji su znali spoznati ljubav
Koji nisu odustajali
Zbog nečega
Zbog čega odustajemo mi danas.
Najbolje je ništa ne početi
Jer samo tako smo sigurni od kraja.
A tako je teško kada nestanu
Sve nade
Sve uložene emocije
Sva očekivanja
U samo jednom trenu.
Umorna sam
Snagu crpim iz Njegove ljubavi
Jer neke druge ljubav isuviše bole.
Neke druge Snagu uzimaju
Bez griže savjesti i trunke kajanja.
Vjerujem da će duša
Naučiti
Prije nego iskrvari
Da dunjalučki su to
Okovi.

04.10.2014.

Moja ljubav pripada Tebi

Uistinu, čovjek sam sebi nepravdu čini. Da imam kuda, otišla bih da izvrištim ovu bol. Da moj krik osjetiš kao nešto što nam cijeli život odzvanja dunjalukom. Da kroz njega spoznaš mene. Ne kao nešto posebno, već kao nešto obično, a opet drugačije. Nije ovo jedina bitka u mome životu. Bilo ih i biće. Želim jednu tešku kao Bedr, kao Uhud, kao sve najteže Poslanikove bitke, jer tek tad ću znati koliko sam voljena od Voljenog. Da tom ljubavi sve druge potisnem i bacim tamo gdje pripadaju. U prolaznost. U zaborav.

04.10.2014.

Zapažanja

Dostojanstvo je nešto što čovjeku sve više nedostaje. Vjera, najviše. Islam, prije svega.

09.07.2014.

Samo On ostaje

Kada mi riječi ponestane
Pustim suzu
Dovoljno je
Jer imam Onog
Koji govor suza
Razumije.
Kada vjetrovi života
Postanu oluje
Jake i neustrašive
Podignem pogled ka nebu
Jer imam Onog
Koji me vidi i čuje.
Kada bol u duši
Nesnosna postane
Zatvorim se u odaje
Milosti Njegove
Jer samo On
Ostaje
Dok robovi Njegovi odlaze.

07.06.2014.

Dova

Ya Allah! Ti si onaj kome se na kraju uvijek vratim, u čijem okrilju se liječim, sa čijom milošću se pokrivam i na koga jedino se oslanjam. Ya Allah! Ako zaboravim vratiti se, molim Te, vrati me Sebi, ako lijek potražim u nečijem drugom okrilju, molim Te, učini da jedini lijek mi bude spoznaja Tebe, Plemenitog, ako se zaboravim pokriti Tvojom milošću, molim Te, pokrij me milošću Onoga Koji je Najmilostiviji i ako potražim oslonac u nekome ili nečemu drugom, nauči me da su svi oslonci nesigurni, nepotpuni, osim Tebe, Jedinoga. Ya Rabb! Ispuni prazninu u meni, stalnim sjećanjem na Tebe. Ya Rahman, Ya Rahim! Ya Halim, Ya 'Azim!

06.06.2014.

Don't give up

Kad razastru se staze ispred nas,
široke i nepoznate,
krivudave i neizvjesne,
ponegdje previše strme,
ponegdje suviše tijesne,
kako koračati, a biti neporažen.

Kako pronaći predjele pitome i mirne,
i srce naučiti da ne strepi
jer i tmine
ponekad kriju svjetlo.

Kako dušu naučiti
da i u tim neprohodnim predjelima
uvijek postoji neko drvo,
u čijem hladu može zastati i odmoriti
i skupiti snagu za bitke nove.

Za komad svoga plavog neba se izboriti.

28.04.2014.

Polje ljubičica

Miris ljubičice me uvijek vrati u djetinjstvo. Ali ono djetinjstvo prije rata. Da. Ja imam dva djetinjstva. Ono prije rata, koje je trajalo deset godina i ono od rata, pa nadalje... U djetinjstvu prije rata ja sam umjela da osjetim miris cvijeća, da slušam cvrkut ptica, da u svakoj pahulji snijega vidim po jednu radost, da u svakoj kapi kiše prepoznam milost (možda tad nisam bila dovoljno svjesna od koga je ta milost, ali sam ju ipak znala prepoznati) i da u svakoj jeseni vidim rađanje, a ne umiranje. Ljubičice su tad bile posebno ljubičaste, sve poslije je bila samo blijeda kopija svega onog iz mog prvog djetinjstva. Ovo sada što imam, više nije djetinjstvo, ovo je nešto čemu još uvijek ne znam dati pravo ime. Rata nema oko mene, ali bitka se nastavila u meni. Još uvijek se borim za svoje polje ljubičastih ljubičica. Ne želim ništa izblijedjelo.

11.04.2014.

Al - Ahzab

لَقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِمَنْ كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ وَذَكَرَ اللَّهَ كَثِيرًا

Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.

19.03.2014.

Witness

Mudrost Gospodara je u svemu što nas snađe. Toliko puta sam bila svjedokom, kako iz najtežih halova (iskušenja), izvire najviše Allahove milosti, i kako suze najbolje čiste svu prljavštinu na nama, a još bitnije, onu u nama.

03.03.2014.

Nema mene bez tebe

Znaš li
Da svako veče zaspim
Uplakane duše.
Da se jutrom budim
Umorna i blijeda.
Spuštam roletne
Tama mi prija.
Sunce mi nije prijatelj
Kao što je bio
Aliji Leptiru
Što se ono družio s njim
Nad strmim Kovačima.
Bježim u jedan ćošak
Kao uplašena srna.
Krijem se od stranaca,
jer ne umijem živjeti s njima.
Napravim kahvu bosansku
I ne smeta mi što gorka je.
Mogu ja to podnijeti.
Podnosilo se i gorče.
Znaš li da je ovdje sve u lažnom sjaju
Nijednog momenta nisam povjerovala u tu ljepotu
Jer nema, brate, ljepote
Gdje nema islama.
Nema proljeća gdje ne odzvanjaju ezani
Nema mene bez tebe
Nema...
Pola me je ostalo tamo
A ovo pola se nada
I pokušava opstati.
Borba mi nije strana.

01.03.2014.

Al - Muzzammil

إِنَّ رَبَّكَ يَعْلَمُ أَنَّكَ تَقُومُ أَدْنَىٰ مِنْ ثُلُثَيِ اللَّيْلِ وَنِصْفَهُ وَثُلُثَهُ وَطَائِفَةٌ مِنَ الَّذِينَ مَعَكَ ۚ وَاللَّهُ يُقَدِّرُ اللَّيْلَ وَالنَّهَارَ ۚ عَلِمَ أَنْ لَنْ تُحْصُوهُ فَتَابَ عَلَيْكُمْ ۖ فَاقْرَءُوا مَا تَيَسَّرَ مِنَ الْقُرْآنِ ۚ عَلِمَ أَنْ سَيَكُونُ مِنْكُمْ مَرْضَىٰ ۙ وَآخَرُونَ يَضْرِبُونَ فِي الْأَرْضِ يَبْتَغُونَ مِنْ فَضْلِ اللَّهِ ۙ وَآخَرُونَ يُقَاتِلُونَ فِي سَبِيلِ اللَّهِ ۖ فَاقْرَءُوا مَا تَيَسَّرَ مِنْهُ ۚ وَأَقِيمُوا الصَّلَاةَ وَآتُوا الزَّكَاةَ وَأَقْرِضُوا اللَّهَ قَرْضًا حَسَنًا ۚ وَمَا تُقَدِّمُوا لِأَنْفُسِكُمْ مِنْ خَيْرٍ تَجِدُوهُ عِنْدَ اللَّهِ هُوَ خَيْرًا وَأَعْظَمَ أَجْرًا ۚ وَاسْتَغْفِرُوا اللَّهَ ۖ إِنَّ اللَّهَ غَفُورٌ رَحِيمٌ

Gospodar tvoj, sigurno, zna da ti u molitvi provodiš manje od dvije trećine noći, polovinu njezinu ili trećinu njezinu, a i neki od onih koji su uz tebe. Allah određuje dužinu noći i dana, On zna da vi to ne umijete izračunati pa vam prašta, a vi iz Kur'ana učite ono što je lahko; On zna da će među vama biti bolesnih, i onih koji će po svijetu putovati i Allahove blagodati tražiti, i onih koji će se na Allahovu putu boriti – zato izgovarajte iz njega ono što vam je lahko, i molitvu obavljajte, i milostinju udjeljujte, i draga srca Allahu zajam dajte! A dobro koje za sebe unaprijed osigurate naći ćete kod Allaha još većim i dobićete još veću nagradu. I molite Allaha da vam oprosti, jer Allah prašta i milostiv je.

28.02.2014.

Voljeni Muhammede

Da mi je sjesti pored tebe,
El - Emin.
Da ti pričam tajne moje duše,
da ti kažem sve što sam ikada
željela
nekome reći,
a nisam mogla.
Da ti priznam svaki moj grijeh,
bez straha da ću biti osuđena,
ponižena, odbačena.
U ovim halovima da mi utjeha budeš,
da mi kažeš šta mi je činiti,
kako bih teret grijeha skinula sa sebe.
Da mi ajete kazivaš,
sve one gdje kazna se spominje,
kako bi strahom od griješenja srce moje ispunio.
I one u kojima se nagrada obećava,
kako bi mi čežnju
za Allahovom blizinom povećao.
Da mi kažeš kako dunjaluk varka je
i sve na njemu.
I kako je kuća Vječnosti
jedini nam pravi dom.
Da ovo srce moje,
ovu Allahovu posudu na zemlji,
napojiš Istinom,
koja bi potisnula svako zlo moje duše.
Da mi je da si tu, El - Emin.
Sallallahu 'alejhi ve sellem

26.02.2014.

Monologue

Znam da nisi dobro. Ne moraš ti meni puno pričati, dovoljno je da te pogledam. Zadnji put sam vidjela sjaj u tvojim očima... Ustvari, ne sjećam se kad sam ga zadnji put vidjela, ali znam da je bilo sjaja. Ti stvarno izgledaš umorno. Moraš učiniti nešto za sebe. Ja hrabrijeg insana od tebe odavno nisam vidjela, a naizgled tako krhkog i ranjivog. Tvoj pogled mi govori da čezneš. Pričaj mi sada. U to ipak ne mogu prodrijeti.

To be continued...

09.01.2014.

"Ono što žele - vjernici će postići."

Rekoh mojoj dragoj sestrici po najčvršćoj vezi;

 

Dunjaluk nije mjesto rahatluka, ali eto.. Nalete i takvi dani, Allah učini da insan i ovdje osjeti rahatluk, makar nakratko. A bolje je da ga nema previše, ko zna na kakav put bi nas to odvelo.

Ovako, ljubav za ahiretom nadjačava ljubav prema dunjaluku.

 

Volim te u ime Allaha (Senita Smajić)

16.09.2013.

Šapat tišine

Čemu tuga, očaj, žaljenje. Ali čemu i velika sreća, smirenost i bezbrižnost. Ja nikad nisam previše ništa od ovoga. Ja sam sve ovo pomalo. I život ovdje je pomalo život. I ti si bio pomalo moj. Vidjećemo šta ćemo dobiti tamo, gdje je svega ovoga previše.

30.08.2013.

Proći će

Prolazi i august. Pitam se, da li ću naredni provesti ovdje, pod ovim dijelom nebeskog svoda. Neke nove kapije moga života se polako otvaraju. Čujem škripu na nekim od njih. Možda je to zbog toga što su tri decenije čekale da budu otvorene. Ali, prije nije moglo. Ovo je njihov suđeni trenutak. Ta škripa mi ne smeta ušima, već mi para srce, dušu. Još uvijek je podnošljiva, jer je daleko. Kako li ću da je podnesem kada joj se približim, a približiti se moram.

"Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih."
(El-Bekare, 286.)

02.08.2013.

Izgubljena duša

Šta mi vrijedi dunjaluk bez spoznaje Gospodara Milostivog.

Šta mi oči vrijede bez sjaja imanskog.

Šta mi znači ovo srce bez čežnje za Tobom.

Ništa vrijedno nije, ako si me Ti napustio.

Vrati me Gospodaru Sebi

Kada skrenem u neku slijepu ulicu

mračnu, prljavu i bez putokaza

vrati dušu izgubljenu

njoj lijek jedino je Tvoja staza.

 

27.07.2013.

Sehurski sati

Bolje je tako, znam. Tvoj odlazak za mene velika je milost od Gospodara, pa zar da Mu na beskrajnoj milosti budem nezahvalna. Zar da slušam ovo srce koje nisam kadra ni čuti kako treba, kada imam Onoga koji Ga je stvorio i koji zna sve njegove tajne, bolje od mene u čijim grudima kuca. Zar da budem nezahvalna na sudbini, koju je krojio Onaj Koji skroji nebesa i Zemlju. Zar da žalim za praškom, koju Svevišnji stvori da bi je iskušao i koja će se Njemu vratiti i račun Mu polagati.  Slomljena srca Gospodar voli. One koji ih lome Gospodar prezire. U ovim danima milosti Njegove, ti oprosta Mu puno traži.

25.07.2013.

Samo zamišljam, ništa više

Zamišljam da ovaj prozor gleda na prelijepu cvjetnu baštu. Zumbuli, lale, kadife, jorgovani. Tamo je i  bunar, klupa. Vidim i obeharalu trešnju, samo ne vidim tebe. Čujem i cvrkut ptica, ali ne čujem nas. Osjetim topao proljetni povjetarac, ali ne osjetim tvoju blizinu.

Možda ovaj prozor ipak gleda na pogrešnu stranu. Ili se ja plašim i zamisliti da si tu.

25.07.2013.

Grateful

Znaš,

malo je falilo

da ti se vrata srca moga otvore.

Trebalo je samo

da ih nježno rukom dotakneš.

Nisi.

Onaj Koji srca stvara

On ta srca i čuva.

Zar da Mu na milosti

nezahvalna budem.

24.07.2013.

Uzvišeni, Allah, kaže:

" Da Allah ljudima daje zlo, onako brzo, kao što im se odaziva kad traže dobro, oni bi, ustinu, stradali."

Junus, 11

24.07.2013.

Bez naslova

Šta da ti kažem.

Nije da nisam preboljela, ali nije ni da sam zaboravila.

Podsjete me, tako, duge, hladne, noći, na tebe.

Znam da si sam, kao i ja.

Znam da ti je još uvijek teško

Ponekad kažem, i treba da ti bude.

A ponekad te žalim,

Pa zamolim Milostivog da ti se smiluje.

Kasno si prepoznao kukavicu u sebi.

 

 

 

 

 

24.07.2013.

"Živim u sasvim maloj kućici, ali njezini prozori gledaju na vrlo veliki svijet."

Konfučije

24.07.2013.

Ko si ti

Da li si ti onaj  iz mojih dova uplakanih.

Iz mojih snova o insanu koji će da me čuva i pazi u Njegovo ime.

Koji će da me voli kao sto je Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, volio Hatidžu.

Kao što je Alija volio Fatimu.

Ja za manje ljubavi nisam ni dovila.

Ja nisam ruke dizala u zadnjoj trećini noći za bilo kakvu i bilo čiju ljubav.

Dunjaluk je varljiv

Zato se  i pitam,

Da li si ti taj.

Molim Allaha da te prepoznam u pravo vrijeme 

Ili dok još ima vremena.

 

23.07.2013.

Drugi pokušaj

Ovo je moj drugi blog. Prvi sam izbrisala iz razloga što sam u jednom trenutku osjetila nesigurnost i bojazan da se moje misli pretočene u pisanu riječ, uglavnom, poetskog karaktera, neće uspjeti istaći među mnogobrojnim blogovima istih ili sličnih sadržaja. Moj često pretjerani perfekcionizam mi je dodatno otežavao i tjerao me da odustanem.

U blogerski svijet sam vjerovatno ušla i nespremna, ali i previše samokritički nastrojena, pa je zbog toga moj prvi blog i bio osuđen na svoj brzi nestanak sa blogerske scene.

Ipak je to bilo moje prvo javno pojavljivanje kao autora, poetičara, "pisca iz sjene", otkako sam otkrila svoju ljubav prema poeziji, kao i drugim oblicima književnosti.

Lijepa sjećanja na te moje prve "pjesničke korake" uvijek izmame blage osmijehe, ali i žaljenje zbog nesačuvanih pjesama, koje su tekle iz mene poput nekog nabujalog, proljetnog, potočića, usred tek ozelenjelog i beharom ukrašenog šumarka. Imala sam devet godina.

Ljubav prema pisanoj riječi i knjigama se rodila poprilično rano. Moj predškolski period života su obilježile Grimmove bajke sa ilustracijama likova, koji su od moje, ionako, bujne mašte stvarali jedan poseban svijet u mojoj glavi i zvali me da putujem sa njima kroz sve te čudne i bajkovite predjele.

U školu su me upisali godinu dana ranije, jer sam toliko plakala kada sam vidjela knjige za prvi razred, moje godinu dana starije rodice, koje sam i ja željela imati. Plač se isplatio. Nisu mi željeli uskratiti tu radost. I tada počinje jedna nova pustolovina i moje prvo, pravo, upoznavanje sa dječjom poezijom. Čika Jovine pjesme su me prosto oduševljavale. Divila sam se rimama u njegovoj "Pačijoj školi" , kao i u pjesmi "Ala je lep ovaj svet" i mnogim drugima, pa sam i ja jednoga dana krenula da stvaram slične. I uspjela sam. Iz prve.

Moj prvi susret sa bibliotekom je posebna priča. Pitam se da li sam ikada i da li ću ikada osjetiti takvu sreću. Vjerovatno ne. Željela sam zagrliti sve knjige i ponijeti ih sa sobom. Željela sam spavati pored tih polica i udisati najljepši miris.

A onda se dogodio rat. U našu školsku biblioteku nikada nisam uspjela vratiti "Ježevu kućicu" i "Patuljka iz Zaboravljene zemlje". Gdje god sam išla nosila sam ih sa sobom kao nešto najvrijednije za mene što sam tada imala. Bile su moj bijeg od strašnih ratnih dešavanja i surove stvarnosti. Čitala sam ih iznova i iznova. I nikad mi ih nije bilo dosta.

Iako se od mene očekivalo izdavanje neke, za početak, manje zbirke poezije, takvo nešto se nikad nije dogodilo. Smatram da nisam pošteno postupila prema ljudima koji su uživali čitati moju poeziju i sve te skladne stihove ukrašene rimama i koji su bili najbolji, najiskreniji i najvažniji kritičari za mene. Bili su moja prva i najvjernija publika. Čuvali su moje pjesme u svojim novčanicima. Znali ih napamet. Tih voljenih ljudi više nema, a tako bih rado ponovo stala ispred njih i recitovala im moje stihove. Ne ove sada, već opet one iste, baš kao onda, kada je život imao neki poseban smisao i draž. Kada su misli dolazile sa najbistrijih izvora. Izvora srca i duše.

Izvor je ostao isti, iako pomalo zamućen na površini, teškim kišama života. Dubine su idalje bistre. One i jesu važne. Zato, pišite, ako to, doista, volite. Pišite o mislima sa izvora, koristite riječi iz dubina. Pišite o ljubavi, za ljubav, o sreći, o voljenim ljudima, ali pišite i o nepravdi, tugama, neprospavanim noćima i onima koji su bili povod istih. Pišite iz srca i duše, sebi i svima onima koji imaju sposobnost da osjete pročitano. I onima koji čitaju iz prikrajka. Ali i onima koji ne žele da pišete.

Pišite i nastojte da u tome bude neka korist - nekome. Pišite da ostavite lijep trag, radi onih koji dolaze i radi Vas kad Vas više ne bude. Kada spoznate da nije toliko ili da uopće nije važno, šta će ljudi misliti i reći, već da jedino važno bude to šta Uzvišeni Stvoritelj misli o nama, jer ljudi često nemaju ni sasvim jasnu spoznaju o sebi samima, onda sve lako teče, čak i iz prvog pokušaja :)

Pa, dobro Vam došla, ponovo :)


One Love, one heart
<< 10/2020 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
9280

Powered by Blogger.ba