beats by dre cheap

Drugi pokušaj

Ovo je moj drugi blog. Prvi sam izbrisala iz razloga što sam u jednom trenutku osjetila nesigurnost i bojazan da se moje misli pretočene u pisanu riječ, uglavnom, poetskog karaktera, neće uspjeti istaći među mnogobrojnim blogovima istih ili sličnih sadržaja. Moj često pretjerani perfekcionizam mi je dodatno otežavao i tjerao me da odustanem.

U blogerski svijet sam vjerovatno ušla i nespremna, ali i previše samokritički nastrojena, pa je zbog toga moj prvi blog i bio osuđen na svoj brzi nestanak sa blogerske scene.

Ipak je to bilo moje prvo javno pojavljivanje kao autora, poetičara, "pisca iz sjene", otkako sam otkrila svoju ljubav prema poeziji, kao i drugim oblicima književnosti.

Lijepa sjećanja na te moje prve "pjesničke korake" uvijek izmame blage osmijehe, ali i žaljenje zbog nesačuvanih pjesama, koje su tekle iz mene poput nekog nabujalog, proljetnog, potočića, usred tek ozelenjelog i beharom ukrašenog šumarka. Imala sam devet godina.

Ljubav prema pisanoj riječi i knjigama se rodila poprilično rano. Moj predškolski period života su obilježile Grimmove bajke sa ilustracijama likova, koji su od moje, ionako, bujne mašte stvarali jedan poseban svijet u mojoj glavi i zvali me da putujem sa njima kroz sve te čudne i bajkovite predjele.

U školu su me upisali godinu dana ranije, jer sam toliko plakala kada sam vidjela knjige za prvi razred, moje godinu dana starije rodice, koje sam i ja željela imati. Plač se isplatio. Nisu mi željeli uskratiti tu radost. I tada počinje jedna nova pustolovina i moje prvo, pravo, upoznavanje sa dječjom poezijom. Čika Jovine pjesme su me prosto oduševljavale. Divila sam se rimama u njegovoj "Pačijoj školi" , kao i u pjesmi "Ala je lep ovaj svet" i mnogim drugima, pa sam i ja jednoga dana krenula da stvaram slične. I uspjela sam. Iz prve.

Moj prvi susret sa bibliotekom je posebna priča. Pitam se da li sam ikada i da li ću ikada osjetiti takvu sreću. Vjerovatno ne. Željela sam zagrliti sve knjige i ponijeti ih sa sobom. Željela sam spavati pored tih polica i udisati najljepši miris.

A onda se dogodio rat. U našu školsku biblioteku nikada nisam uspjela vratiti "Ježevu kućicu" i "Patuljka iz Zaboravljene zemlje". Gdje god sam išla nosila sam ih sa sobom kao nešto najvrijednije za mene što sam tada imala. Bile su moj bijeg od strašnih ratnih dešavanja i surove stvarnosti. Čitala sam ih iznova i iznova. I nikad mi ih nije bilo dosta.

Iako se od mene očekivalo izdavanje neke, za početak, manje zbirke poezije, takvo nešto se nikad nije dogodilo. Smatram da nisam pošteno postupila prema ljudima koji su uživali čitati moju poeziju i sve te skladne stihove ukrašene rimama i koji su bili najbolji, najiskreniji i najvažniji kritičari za mene. Bili su moja prva i najvjernija publika. Čuvali su moje pjesme u svojim novčanicima. Znali ih napamet. Tih voljenih ljudi više nema, a tako bih rado ponovo stala ispred njih i recitovala im moje stihove. Ne ove sada, već opet one iste, baš kao onda, kada je život imao neki poseban smisao i draž. Kada su misli dolazile sa najbistrijih izvora. Izvora srca i duše.

Izvor je ostao isti, iako pomalo zamućen na površini, teškim kišama života. Dubine su idalje bistre. One i jesu važne. Zato, pišite, ako to, doista, volite. Pišite o mislima sa izvora, koristite riječi iz dubina. Pišite o ljubavi, za ljubav, o sreći, o voljenim ljudima, ali pišite i o nepravdi, tugama, neprospavanim noćima i onima koji su bili povod istih. Pišite iz srca i duše, sebi i svima onima koji imaju sposobnost da osjete pročitano. I onima koji čitaju iz prikrajka. Ali i onima koji ne žele da pišete.

Pišite i nastojte da u tome bude neka korist - nekome. Pišite da ostavite lijep trag, radi onih koji dolaze i radi Vas kad Vas više ne bude. Kada spoznate da nije toliko ili da uopće nije važno, šta će ljudi misliti i reći, već da jedino važno bude to šta Uzvišeni Stvoritelj misli o nama, jer ljudi često nemaju ni sasvim jasnu spoznaju o sebi samima, onda sve lako teče, čak i iz prvog pokušaja :)

Pa, dobro Vam došla, ponovo :)

One Love, one heart
http://temporarily.blogger.ba
23/07/2013 22:27