Postoje ljudi koji nas povrijede i slome na tako brutalan način, a onda priznaju svoju okrutnost, traže oprost, kaju se, žele da nam nadomjeste ljubavlju, pažnjom i osuđuju sami svoj čin, jer im se učinjena bol vratila, guši ih, kida ih iznutra, a praznina zbog gubitka osobe koja ih iskreno voljela postala nepodnošljiva i žele…
Reče mi draga osoba: “Kriza je dobrih ljudi”, nakon što sam kazala, kako mi fali dobrih ljudi oko mene. Ja bih još dodala na to, da je kriza vjere u dušama, koje se skrivene u tijelima bore za opstanak, preživljavaju, gladuju u sitim tijelima, nemire svoje kroz naše snove realizuju, sklupčane u nama tuguju, dok…
Osjeti insan kroz određene periode života klonulost i nemoć. Osjeti umor duše. Tijelo ga vješto prikriva. Tragati za lijekom, prirodna je potreba čovjeka, odustati od sebe, kukavičluk. Suprotno tome, odustati od onih, koji ti dušu umaraju, hrabrost je i borba za makar malo, dunjalučkog, mira i spokoja. I onda opet ona ista pitanja. Ima li…
Dozvolit’ ću ti Osim ono Što nam od Gospodara Dozvoljeno nije. Pustit’ ću te Suviše blizu Pokazat’ ću ti Sve moje slabosti Jer samo ti U mojim slabostima Prepoznaješ ljubav. Samo ih ti Pretvaraš u sabur Ojačavaš vjerom. Reći ću ti Da te čekam Da čeznem Da te volim Jer šta je ljubav Ako se…
Utočište si moje Kada oluje naiđu Kad kišne kapi Tragove tuge ostavljaju Na srcu i duši Nemirnoj. Nijedna tuga ne traja dugo Jer spoznaja o Tebi Jaka je. Vjerovanje Tebi Oslonac na Tebe Dušu umiruje Oluje stišava Zaustavlja kiše Milostivi Izgovaram tiho Najtiše "Oprosti mi."
Ostao je taj osjećaj u meni. Svjež Kao da je jučer bilo. Izgleda Nosit’ ću ga još dugo Možda zauvijek. Dunjalučki zauvijek. onda će doći Dan Kada ću moći da odložim sve Osjećaje, takve. Natovarene Na pleća nejaka Ali naizgled samo. Dan kada će svako doći po svoje Makar to bilo kao ono Zrno gorušice…
Voljeni Ja ne znam kako bih Ako morala bih Dalje, sama, bez tebe. I ne znam kako bih srcu Objasnila Da kucati mora Kad znam da vrisnulo bi Bol. Kroz sve damare Prošikljala bi tuga Ja pala bih Neutješna Bez snage i želje Da ponovo gledam Dunjaluk Tu pustinju bez tebe. Moja želja najveća si…
Teško tebi, dušo, nemarna. Pomisliš li na svoj edžel, ponekad. Pomisliš li na azab kaburski ili si toliko okorjela u svome nefsu, da se toga sjetiš samo onda kada osjetiš bol u tijelu, pa te strah od smrti na tren otrijezni. Pomisliš li na Dan kada niko ni o kome neće misliti, osim o samome…
Da bar nisam krenula. Ali, da li sam mogla učiniti nešto, ako je to bio čas, kaderski. Da li sam mogla predvidjeti samoću, hladnoću, i u meni, i oko mene, ako su na početku duvali topliji vjetrovi. Ne. Nije to bio jugo. Poznajem miris juga. Zašto onda nisam ostala. Jesam li se možda plašila da…
Tamo, preko okeana, moje je proljeće. Na tlu mojih predaka, onih, što spoznaše Istinu I posvjedočiše, da On je Jedini i da rob i poslanik Njegov, Muhamed je. Tamo, gdje su zime žestoke, duge Ali najtoplije. Tamo, gdje su jeseni kišovite, ali obojene Najljepšim bojama prirode. Gdje su ljeta vrela, ali vode svježe i pitke….