Kad duša zbori

Osjeti insan kroz određene periode života klonulost i nemoć. Osjeti umor duše. Tijelo ga vješto prikriva. Tragati za lijekom, prirodna je potreba čovjeka, odustati od sebe, kukavičluk. Suprotno tome, odustati od onih, koji ti dušu umaraju, hrabrost je i borba za makar malo, dunjalučkog, mira i spokoja. I onda opet ona ista pitanja. Ima li rahatluka na dunjaluku? Postoje li ljudi, koji će nam pomoći, bezuvjetno, da pronađemo komad našeg plavog neba? Zašto nam sreća uvijek dođe polovična, rijetko kada cijela? Tražimo li na krivim mjestma ili su ovdje sva mjesta kriva?

1 komentar

  1. sva su mjesta prava kad smo mi pravi
    a sva kriva kad smo mi krivi

    cesto trazih od ljudi
    pa ne nadjoh
    trazih opet istrajnije i mudrije
    pa se umorih
    jer te potrage ogrnu se nemirom

    nadjoh smiraj i odgovore u Njegovoj blizini
    prestadoh se ljutiti sto nisam nasla
    prije i drugdje.

Komentariši